Jednog dana netko se sjetio kako tri plus dva može biti (barem) šest i tako je nastao kapitalizam. Jedini problem leži u tome što ovaj jedan viška, za konvencionalnu matematiku, može postojati samo ako ga uzmete nekome tko će onda, ni kriv ni dužan, imati jedan manje!

Danas jako malo ljudi razumije kako funkcionira novčarski sustav svijeta u kojem živimo, a razlog tome je što je previše onih kojima je jako stalo dobiti taj jedan (ili milijun!) viška. (Za one koji žele znati više o tome kako funkcionira novčarski sustav savjetujem da pogledaju dokumentarni film Zeitgeist, drugi dio.) Ti isti ne mare puno za one kojima će taj jedan možda oduzeti kruh sa stola. Upravo logika za koju su 3+2=6 stvara one jako bogate na "grbi" onih jako siromašnih i one malo manje bogate na "grbi" malo manje siromašnih. No, ista logika o kojoj pričamo uzrok je svjetskih kriza, bankrota, nereda, ratova i sveg života nedostojnog čovjeka, dok su "obični" ljudi pomno obrazovani (čitaj: dresirani) da žive u neznanju o pitanjima koji doslovce diktiraju njihove živote.

Vrtoglavi tehnološki razvoj u svim granama praktičnog znanja svake nam godine otvara mogućnosti o kojima smo donedavno mogli samo sanjati. Kompjuteri, mobiteli, laseri. sve su to čudesni rezultati istraživanja, razmišljanja, revnoga rada i želje za nečim boljim. Napredak je više nego očigledan. S druge strane, život čovjeka koji se na prvom mjestu svodi na borbu za preživljavanje za sebe i svoju obitelj, sa sobom sigurno donosi degradaciju vrijednosti humanosti. Droga, alkohol, otuđenost, nasilje, depresija, bolest, beskrupuloznost, prijevara, okrutnost. sve su to posljedice dehumanizacije društva u kojem živimo. Njihova sveprisutnost u društvu modernog čovjeka ne može se poreći. No, možemo li zaista govoriti o napretku društva? Koja mjerila vrijede na ljestvici ljudske uspješnosti?

Ako usporedimo mafijaša u najnovijoj 'merđi' ili intelektualiziranu 'ljigu od čovjeka' u maski skupocjenog odjela (koje u ovoj priči, razumije se, nije ništa krivo) s jedne strane, i dobroćudnog kamiondžiju koji radi za svoju djecu ili nekog entuzijastu, (ekološkog) aktivistu primjerice koji pokušava promijeniti svijet s druge strane, postavljam vam pitanje: koga vi više cijenite? Prema kome se vi bolje ponašate? U čijoj biste se obitelji vi radije rodili?

Sve velike povijesne promjene nastale su kao posljedica promjene u svijesti ljudi, što znači da je ta ista svijest i kreirala i održavala na životu ono prvobitno stanje. Danas, nakon stotinjak godina modernog kapitalizma, predatorskog sustava kojemu je glavni prioritet profit što beskompromisno stoji iznad svega postojećeg pa i humanog, postaje jasno da su promjene nužne. Uza sve pozitivne rezultate dobivene ulaganjem u tehnološki razvoj, žalosno je što se taj isti napredak prvenstveno koristi za stvaranje još većeg i većeg profita, umjesto stvaranja humanijeg društva
blagostanja za sve koji sudjeluju u stvaranju tog profita, a ne samo one koji njime upravljaju i kontroliraju ga - direktore, menadžere, bankare, osiguravajuće kuće. Tome u prilog ide (nažalost) statistika UN-a koja potvrđuje da jedan posto najbogatije odrasle svjetske populacije (oko 37 milijuna ljudi) posjeduje oko 40 posto svjetskog bogatstva, dva posto posjeduje nešto više od polovice, a najbogatijih 10 posto posjeduje čak 85 posto svjetskog bogatstva!!!

I kao što bi jedan moj prijatelj rekao: ''Nikada ljudi nisu bili toliko bogati i sposobni, a opet toliko siromašni. Toliko blizu jedni drugima, a toliko sami.'' Dostignuća i znanja modernoga doba otvaraju nam vrata svem obilju Zemlje, a mi u neznanju uništavamo ono što nas hrani. Polako se, ipak, promjene u svijesti ljudi događaju i sve je više onih koji teže kvalitetnijem životu kroz stvaranje održivih sustava u skladu s prirodom i njenim zakonitostima. Sve je više onih koji imaju potrebu živjeti ne samo za interese sebe i svoje obitelji već za interese čovječnosti. Jedna humanija egzistencija, puna materijalnog i duhovnog obilja nije samo utopija, ona je zaista moguća, ali zahtijeva ljude koji će, za početak, za zeta radije odabrati dobroćudnog kamiondžiju ili nadobudnog entuzijastu nego bogatog mafijaša ili slatkorječivog pokvarenjaka.

Jasmina Novakić