Uspostava mira je prestanak borbe za vlastiti život. Spominjati spokoj, harmoniju, unutarnje zadovoljstvo, vedrinu i blagostanje možda je uistinu previše naivno u današnjoj situaciji u zemlji. Međutim, i ti pojmovi se ubrajaju u definiciju mira. Ako pomislimo na takav mir u Hrvatskoj, možemo li to doživjeti kao moguću realnost ili moramo odmahnuti rukom u nevjerici?

Pax Croatica trebalo bi biti razdoblje nakon krvave, oslobodilačke borbe, stjecanja neovisne države i uspostavljanja vladavine prava i poštenja. Tom razdoblju, na žalost, još nismo svjedočili. Neki kažu da je za to kriva ostavština komunističke doktrine i logike, neki kažu da Hrvati ne mogu pravilno funkcionirati bez strane, čvrste čizme, neki kažu da je to zbog dvostrukog katoličkog morala, a neki tvrde da je to sve normalno i da je danas nemoguće uspostaviti pravnu državu koja cijeni rad i poštenje. Možda je u svemu od toga po malo istine, ali očit razlog su zapravo pohlepa i glupost. Oboje su znak udaljenosti od moralnih vrijednosti i Boga. Upravo te mane, kada ih vidimo u vodećim ljudima ove zemlje, u nama pobuđuju osjećaj ljutnje i nemoći, bunta i nepravde. Njihove afere, loše političke i ekonomske odluke, neznanje i još ponos na sve to. Međutim, tim političarima se ne može zamjeriti. Oni su ipak legitimno izabrani kroz svoju glasačku mašineriju od strane građana RH, Hrvata iz Bosne i Hercegovine te Hrvata diljem svijeta. Oni nisu sami sebi omogućili da rade to što rade...
Ta ne možemo kriviti vuka za to što je pojeo janje. Vuk je vuk, a janje bleji.

Logika krivnje

Tko je tu onda kriv? Vuk je sit, za neko vrijeme, a janjeta više nema. Kad bi pitali seljaka, odmah bi ubio vuka, ali vuk je zaštićena životinja. Ubi vuka pa ćeš imati gadnih problema jer će ti se cijela državna mašinerija sručiti na vrat. Pa ti vidi gdje je tu logika. Kažu, nije vuk kriv što je vuk. Jadan, skoro je istrijebljen. Moramo ga zaštititi. Ne možeš ti seljačino samo tako ubiti vuka ako ti je pojeo janjad. To je njemu u krvi, a ti bi to trebao prvi znati. Zato, mani se ti vuka i bolje zaštiti svoju janjad i pazi da slučajno pri tome ne ozlijediš tog vuka jer, to mu je priroda. on mora klati.
Možemo iz ovoga izvući pouku - Vuk je vuk, a janje je ovca i oboje su sami krivi za to.
Logika nalaže da ukoliko ne želite hraniti gladnog vuka, morate ga izolirati ili organizirati ovce kako bi se zajedno obranile. U protivnom, svi znamo što će se dogoditi.

Sebična ovca i nezasitni vuk

Kad smo već toliko zašli u zoologiju, osvrnut ću se još malo na naše hrvatske ovce i vukove. Jeste li primijetili da grabežljivaca uvijek ima manje u odnosu na plijen koji love? Čopor lavova od svega pet životinja po savani ganja cijelo krdo antilopa. Tako je i kod nas. Par vukova masti brkove na gomili razjedinjenih ovaca, jer iako su fizički zajedno u stadu, mentalno su potpuno razjedinjene. Zato vukovima uvijek dobro ide; Ovca koja je zaklana ne može se opirati, a sve ostale ovce koje se nalaze pored nje misle da su sigurne, jer nju vuk još nije dohvatio. One i dalje bleje i gledaju koju će travku proždrti, svaka misleći da neće baš ona biti sljedeća žrtva gladnog vuka. Pitam ja vas, da li je ova ovca jadna, draga životinjica ili sebična i opasna živina (po druge ovce naravno), koja ne vidi dalje od vlati trave na koju se namjerila? Međutim, vukovi također imaju svojih nedostataka i nisu nepobjediv protivnik. Proždrljivi su, nezasitni i krvožedni, a to ih nerijetko stavlja u vrlo nezgodne situacije koje ih znaju stajati glave. Sebe vide superiornijim što opravdavaju ovčjim, sebičnim mentalitetom koji se ističe u potpunoj neorganiziranosti i nesolidarnosti. Tako ih smatraju nižom vrstom pogodnom za iskorištavanje i. priznajem da su donekle u pravu. No, to je ujedno i njihova slaba točka - arogancija.

Ovca vs vuk, iliti šta bi bilo kad bi bilo

Arogantni vuk dolazi po svoj plijen i zaletava se među ovce, očekujući da će se sve razbježati dok će on jednu dohvatiti zubima i pogostiti se. Međutim, ovce nikamo ne bježe. One iskorištavaju svoju brojnost te protivnika okružuju glasno blejeći. Gledaju ga ubojitim pogledom, iskešenih zubi i agresivno postavljene glave prema naprijed. Vuk je preplašen! Okružen je organiziranim ovcama koje ga gledaju poput vrana iz pakla oduzimajući mu dah. One iskorištavaju njegovu zbunjenost i napadaju ga grizući i udarajući ga kopitima do iznemoglosti. Vuk koji se očigledno preračunao, sada moli za milost, vidljivo povrijeđen i kune se da će postati vegetarijanac samo ako mu daju da s njima mirno pase.
Naravno, nisu ovce vesla sisale. Stoga mu kažu kako će moći pasti samo u ograđenom prostoru pod strogom kontrolom. Tek kada ovce kroz dulje promatranje ustvrde da je odbacio svoju ćud, dopustit će mu asimilaciju u njihovo stado. Međutim, tek nakon što im dobrovoljno dopusti da mu iščupaju očnjake i tako potvrdi da je uistinu odlučio promijeniti svoj opaki karakter. Ovce su nakon ovog poduhvata promijenile ime u jaganjci božji i sretno nastavile živjeti na svojoj livadi, a vukovi ih više nisu uznemiravali.

Metamorfoza

Cilj je, znači, odstraniti životinjske porive iz vlastita bića tako da nema niti vukova niti ovaca među nama pa da možemo imati miran i skladan suživot - Pax Croatica. Sve dok je u nas raznih životinjskih vrsta koje se bore za prevlast na lovištima i pašnjacima bit će krvi i muke. Neophodna je, dakle, metamorfoza iz čovjekolike životinje u čovjekolikog boga. Tada će čovjek raditi za svoj kruh i imat će zasluženi odmor, dostojanstvo, sigurnost i mir. Poštovat će drugog čovjeka, bit će mu na usluzi i gradit će zajednicu sretnih i postojanih obitelji. Zemlja koju štiti, bit će mu na usluzi sa svim svojim blagodatima, a nebo će mu pokazati put do vječne sreće. Zato, kad god kritiziramo nekog političara, susjeda ili rođaka, osvrnimo se na tren na svoju nutrinu i pogledajmo da li bi mi bili bolji na njegovu mjestu? Da li to smrdi kod susjeda ili možda iz našeg toaleta? Ako postoji tračak nade da bi ipak djelovali nešto bolje, iskažimo se, preuzmimo odgovornost, napravimo bolje! Ako pak uvidimo da smo i mi tu negdje, odustanimo od kritika, pustih ogovaranja i promijenimo se. Pomolimo se, zavapimo za pomoći. Odbacimo aroganciju i sebičnost. Pitajmo za savjet onog tko je pametniji i sretniji od nas. Napravimo nešto konstruktivno i plemenito. Osjećat ćemo se bolje, a to je dobar početak. Kada se osjećamo dobro, možemo i biti dobri. Tako možemo pravilno djelovati te širiti mir i dobro. Kada je puno dobrih ljudi na okupu oni čine dobro društvo. Loše društvo ne sastoji se od par loših pojedinaca koji tlače dobre. Ono se sastoji od puno loših pojedinaca gdje dobri ne mogu doći do izražaja. Zato mijenjajmo sebe i budimo dobri.

Luka Rocco