Rijeka nije samo voda između dvije obale kako se nekad smatralo. Rijeka je puno više od toga, ona je živi sustav koji se stalno mijenja i moderna znanost je shvatila kako su dosadašnje grube regulacije štetne za okoliš, ali i za čovjeka.

Rijeka u svojem najbogatijem izdanju golema je i neukroćena, širi se na sve strane dokle god nam pogled seže. Nažalost, ovakvu sliku rijeka u svom prirodnom izdanju možemo u posljednje vrijeme jako rijetko vidjeti jer je dugi niz godina smatrano da se one moraju regulirati, odnosno, kontrolirati.

Pola stoljeća zablude

Cijelu drugu polovinu 20.stoljeća obilježio je gospodarski napredak i "kroćenje" prirode. Stvorili smo pesticide i započeli "zelenu revoluciju" naglim povećanjem uroda. Sve je izgledalo savršeno dok jedne godine nije nastupilo "tiho proljeće" koje je otkrilo i drugu stranu medalje. DDT, pesticid na kojeg se gledalo kao na "bogom dani" izum, odjednom je postao najveći čovjekov neprijatelj. Sličnu priču pričaju i naše rijeke. Godinama smo navozili nasipe, betonirali obale, gradili goleme akumulacije i brane, ravnali rijeke u geometrijske crte kojima je cilj što brže prenijeti vodu do mora. Sve dok nam te iste rijeke, sada skrojene prema našim željama, nisu uzvratile udarac, jednako bolno. Poplave su postale učestale, rijeke su se produbljivale što je uzrokovalo pad je razina podzemnih voda. To je pak dovelo do isušivanja šuma i polja. Problemi su se samo gomilali. To je potaknulo znanstvenike na razmišljanje te su shvatili da su bili u krivu i danas se pokušavaju iskupiti za svoje "grijehe" tako što rijekama ostavljaju prostor za život. To je znanje EU ukrojila u svoje zakonodavstvo, iznjedrivši sasvim novi pogled na rijeke - Okvirnu direktivu o vodama (ODV).

Rijeka bez granica

Najveći europski umovi došli su do zaključka kako je prirodna očuvana rijeka za cijelu zajednicu ekonomski vrjednija od svih kanala i nasipa, brana i obaloutvrda. I dok su prije svega 20-ak godina još uvijek betonirali svoje obale, Evropa danas čini upravo suprotno. Skida rijekama "okove" i pušta ih na slobodu. Danska i Nizozemska su do danas u 400 projekata vratili prirodne tokove potocima i rijekama. Nasipi se sele daleko od rijeka, vraćaju se meandri. Svojim sezonskim bujicama u proljeće nakon otapanja snijega, voda nosi sve pred sobom, probija nove putove, rukavce, plavi livade i šume. Ovakva dinamična igra vode i kopna, ključna je za život jedne rijeke. I ne samo da je danas takva "neuređena" rijeka melem za oči, ona je važno stanište za brojne životinje koje su nestale i danas se ponovno polako vraćaju u svoju domovinu.

Neprepoznate funkcije rijeka

Danas se zna da nisu samo životinje te koje imaju koristi od prirodnih rijeka. Još više profitiramo mi, ljudi. Naime, upravo su rukavci, mrtvice, poplavne livade i šume najefikasnija zaštita od poplava. Sjetite se samo Lonjskog polja ili Kopačkog rita koji primaju goleme količine vode. Istovremeno, rijeke poput Karašice, Orljave koje su potpuno kanalizirane, bile su glavna prijetnja ljudima i njihovoj imovini u nedavnim poplavama u Slavoniji. Naime, regulirana rijeka je poput vatrogasnog crijeva. Ukoliko naglo pustimo u njega puno vode, stvorit će se balon koji će prije ili kasnije puknuti. Upravo to se događa s "okovanim" rijekama na kojima "balon" pukne, odnosno, voda se prelije preko obala i uzrokuje goleme štete od poplava. Kako se voda polako povlači s poplavnih područja, za sobom ostavlja bogati mulj te u takvim područjima nalazimo izrazito plodna tla, bilo za uzgoj biljnih kultura ili za pašnjake. Upravo su poplavna područja i glavni krivci za pročišćavanje rijeka. Kako se ovdje voda sporo kreće, biljke imaju dovoljno vremena upiti iz vode organsko zagađenje i ugraditi ga u svoje stanice. Ova osobina rijeka je izrazito važna za nas ljude, jer upravo takva pročišćena voda polako prolazi kroz tlo i dolazi u podzemlje odakle ju kasnije crpimo za piće.

Gospodarenje vodama u Hrvatskoj

Gospodarenje vodama u Hrvatskoj zastarjelo je i primitivno. Dok napredna Europa oživljava rijeke, Hrvatska ih ubrzano uništava. Gospodarenje vodama kod nas se svodi na strategiju nepotrebnog i preskupog intenzivnog hidrotehničkog reguliranja rijeka na zastarjeli način. Takvim stavovima degradiraju se i banaliziraju institucije EU kao i cjelokupna legislativa. Zapravo, javlja se sumnja da institucija odgovorna za upravljanjem vodama u RH ubrzano provodi ovakav način gospodarenja. Reguliraju i kanaliziraju što više vodotokova prije nego Hrvatska uđe u EU jer će tada takve aktivnosti puno teže provoditi.
Mnogobrojne misije EU i raznih međunarodnih organizacija osudile su dosadašnju praksu upravljanja vodama u RH na brojnim primjerima, a potvrdu tome dao je izvještaj Twinning projekta Europske unije "Implementing the Water Framework Directive in the Republic of Croatia". Projektni tim je dvije godine nastojao implementirati ODV, a nedavni završni izvještaj je jasno pokazao koliko je gospodarenje vodama u Hrvatskoj zastarjelo i usmjereno isključivo prema građevinskim radovima i tehničkim zahvatima. Isti zaključuje da je sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka.
Uz to, ovakvo gospodarenje vodama izuzetan je ekonomski namet građanima i Hrvatskoj državi. Iako je sasvim opravdano braniti ljudsku imovinu od poplava i drugog djelovanja voda, često se pod tom izlikom izvode potpuno nepotrebni radovi, daleko od naseljenih područja, a koji se uz to i pretjerano naplaćuju. Ne samo to, zastarjelim i grubim regulacijama stvara se ogromna ekonomska i ekološka šteta na širem području zahvata. Danas znamo da je rijeka puno više od samo vode te u skladu s tim trebamo čuvati naše rijeke kojih Hrvatska na sreću još uvijek ima.

Olga Jovanović i Goran Šafarek
Udruga Baobab