Tko?
Udruga Pokret mladih u suradnji s Udrugom Praksom do znanja.

Što?
Kampanja za bolje obrazovanje.

Gdje?
U svim srednjim i većim gradovima Hrvatske - Beli Manastir, Belišće, Bjelovar, Crikvenica, Čakovec, Daruvar, Delnice, Donji Miholjac, Dubrovnik, Gospić, Ivanec, Ivanić-Grad, Jastrebarsko, Karlovac, Koprivnica, Krapina, Križevci, Kutina, Ludbreg, Makarska, Metković, Našice, Nova Gradiška, Novi Marof, Ogulin, Omiš, Opatija, Opuzen, Osijek, Pazin, Poreč, Požega, Pula, Rijeka, Rovinj, Samobor, Sinj, Sisak, Slatina, Slavonski Brod, Solin, Split, Sveti Ivan Zelina, Šibenik, Trogir, Umag, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vodice, Vrbovec, Vukovar, Zabok, Zadar, Zagreb, Zaprešić, Zlatar.

Kada?
Od  1. rujna do 1. prosinca 2009. godine.

Što kampanja promiče?
Kampanja za bolje obrazovanje promiče sljedeće:
- praktičnost znanja i učinkovit sustav obrazovanja: mladi po izlasku iz svojih škola i fakulteta trebaju biti bolje pripremljeni za posao koji će obavljati, a za to im je potrebno manje teorije nego što sada uče, a više prakse. Time bi se novac poreznih obveznika učinkovitije trošio, a smanjili bi se i troškovi doškolovanja.
- pravilni razvojni plan obrazovanja: investirati u obrazovanje na područjima koja čine okosnicu napretka zemlje, a to su tehničke i prirodne znanosti, poticati njihov razvoj besplatnim školovanjem. Isto bi bilo potrebno za sve ostale deficitne struke. Struke kojima obiluje Zavod za zapošljavanje, kao što su primjerice društvene i humanističke trebalo bi uskladiti s potrebama tržišta.
- društvo 'fah-mahera': da bi društvo znanja imalo smisla, u njemu trebaju postojati pojedinci koji se tim znanjem koriste u praktičnom smislu odnosno svom svakodnevnom poslu. Stoga su nam potrebni školovani stručnjaci, 'maheri' u svojoj struci. Da bismo ih 'dobili' potrebno je 'olabaviti' obrazovanje u stručnim, pogotovo tehničkim i prirodnim zanimanjima, smanjiti količinu teorijskog gradiva koje se ne tiču direktno struke i povećati sate praktičnog školovanja u stvarnim radnim uvjetima.
- 'ne učimo za školu, učimo za život': još je rimski filozof Seneka u 1. stoljeću kritizirao učenje zbog samog učenja. Obrazovni sustav treba pružati praktična znanja koja su upotrebljiva u svakodnevnom životu.
- konkretnost i praktičnost obrazovanja: obrazovni sustav treba se bazirati na konkretnim i praktično upotrebljivim informacijama koje će pojedincu pružiti uvod u posao koji će obavljati.
- osposobljavanje pojedinaca za posao i samostalan život: primarni zadatak svake obrazovne ustanove treba biti osposobljavanje pojedinca za njegov posao i samostalni život.
- selekcija znanja: da bi obrazovanje bilo efikasno, informacije koje se pružaju mladima trebaju se selektirati. Zastarjelo 'Šuvarevsko' školovanje koje forsira šumu općih informacija nerijetko stvara mlade ljude koji onda više ne vide ni stablo.
- aktualizacija znanja: informacije koje se mladima nude potrebno je aktualizirati, jer ono što je bilo važno prije dvadeset godina, ne mora nužno biti i danas. To vrijedi i za informacije koje su se kroz vrijeme obnovile ili promijenile.
- kompjuterizacija učenja: budući da je razvoj skoro svake struke danas teško pratiti putem knjige, potrebno je uvođenje tzv. elektroničkih knjiga. Time bi se, također, smanjili troškovi oko kupnje knjiga.

Zašto?
Dugo godina svjedoci smo sveopćeg nezadovoljstva po pitanju obrazovnog sustava u Hrvatskoj, među učenicima i studentima, učiteljima i profesorima, roditeljima i odgajateljima. Samo mali dio spomenutih zadovoljan je tim sustavom, o čemu govore i brojne ankete objavljivane u medijima. Mladi su najčešće nezadovoljni uvjetima u kojima se obrazuju, nedostatkom izbornih predmeta i izvanškolskih aktivnosti, nezanimljivošću i prevelikom količinom gradiva, nedostatkom praktično primjenjivog znanja, itd. Profesori su opterećeni raditi u nerijetko lošim uvjetima, s previše teorije koju moraju po rasporedu proći te smatraju da su za to preslabo plaćeni. Roditelji su opterećeni davanjima za obrazovanje svoje djece, često su prisiljeni uzimati im dodatne instrukcije ili im sami pomagati pri rješavanju domaće zadaće. Također su zabrinuti za njih jer obrazovne ustanove ne pružaju onoliko sigurnosti koliko bi trebale i koliko bismo svi željeli.
Sve to nezadovoljstvo čini naše mlade, naše roditelje i naše profesore, da žive pod velikim svakodnevnim pritiskom i stresom, što nikako nije povoljno za razvoj ni mladog pojedinca, ni obitelji, a kamoli društva u cjelini. Obrazovni sustav kakav je u Hrvatskoj danas nažalost stvara lanac frustracije i stresa u 'začaranom' trokutu između profesora, učenika i roditelja. Upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojih, smatraju brojni svjetski psiholozi i sociolozi, dolazi do porasta mržnje i agresije među mladima, u školama i izvan njih, između sebe te prema profesorima i roditeljima. Želimo li spriječiti širenje tog lanca, potrebno je poboljšati naš obrazovni sustav.

Kako?
Aktivisti Pokreta mladih i Praksom do znanja nastojat će tokom jeseni na trgovima svih većih gradova Hrvatske organizirati akcije promoviranja Kampanje za bolje obrazovanje putem informiranja građana o kampanji i distribucije knjigopisa 'Iz drugog kuta'. Knjigopis je izvrsno štivo Vlatke Sakar i Nade Čakar, s ilustracijama Zvonka Lennera, koje je tiskano upravo da potakne svijest svih nas po pitanjima obrazovanja, društvene odgovornosti, hrvatskog mentaliteta i drugih zanimljivih tema za razmišljanje.
Također je raspisan natječaj pod imenom Upali kameru za bolje obrazovanje kojim se svi pozivaju da snime kratki film u trajanju od tri do pet minuta na temu obrazovanja u Hrvatskoj (što je dobro, što je loše, što treba promijeniti, kako ga unaprijediti). Pobjednika ili pobjednicu natječaja čeka i novčana nagrada. Za dodatne informacije obratite se u udrugu Praksom do znanja na tel. 01/ 2348 405 ili mail kontakt(at)praksomdoznanja(dot)hr.

Ciljevi?
Jačanje utjecaja javnog mnijenja po pitanju obrazovanja; edukacija građana o važnosti obrazovanja; poticanje građana na promišljanje o problemima našeg obrazovnog sustava i uključivanje u davanje prijedloga za promjene; edukacija i uključivanje mladih u kreiranje vlastitih ideja za bolje obrazovanje; širenje pozitivnih društvenih kretnji; ukazivanje nadležnim organima i institucijama u RH na postojeće probleme u obrazovnom sustavu; traženje rješenja u konstruktivnom duhu zajedništva između mladih, profesora, roditelja i nadležnih državnih tijela; smanjenje nezadovoljstva i stresa sudionika obrazovnog sustava; poboljšavanje odnosa učenika i profesora.